Psihologija i psihijatrija

Pozitivna psihoterapija

Pozitivna psihoterapija - to je specifična psihoterapijska metoda koja uči pojedinca da uzme okoliš u svim njegovim mnogobrojnim aspektima i različitostima, a ne da u njega uđe. Pozitivna psihoterapija upućuje subjektu ispravan i bezbolan put kojim se osigurava skladno formiranje njegovih misli, reakcija ponašanja, djelovanja i osjećaja.

U početku se pozitivna terapija nazivala diferencijalna analiza. Iz pozicije humanističkog koncepta, pozitivnu psihoterapiju treba pripisati transkulturnom, psihodinamskom pristupu psihoterapije. Koncept pozitivne terapije temelji se na važnosti njezinih sposobnosti za pojedinca: urođeno, tj. osnovna i razvijena tijekom formiranja osobnosti, tj. aktualna.

Pezheshkian pozitivna psihoterapija

Pozitivna terapija je metoda kratkotrajne terapije koju je predložio N. Pezeshkian 1968. godine. Ta je metodologija usmjerena na donošenje odluka pozitivne prirode u različitim životnim situacijama kroz mobilizaciju internih pričuva pojedinca.

Metoda je dobila ime od riječi latinskog podrijetla, što znači, u prijevodu, aktualno ili dano. Ključna ideja pozitivne psihoterapije leži u radu s sposobnostima pojedinca, razvijenim tijekom osobnog razvoja, a ne sa samom bolešću, simptomima ili gorućim problemom. Glavna teza pozitivne psihoterapije je da nije pojedinac koji nema problemske situacije zdrav, nego onaj koji razumije kako kompetentno svladati naišle teškoće, prepreke i pronalazi maksimalno dopušten broj rješenja problemskih situacija.

U skladu s konceptom terapije, pozitivno gledište o pojedincu proizlazi iz spoznaje da svaki subjekt posjeduje dvije središnje sposobnosti od rođenja: ljubav i znanje. Te osnovne sposobnosti imaju bliske odnose, budući da razina formiranja jedne podržava i promiče razvoj drugog. U pozitivnoj psihoterapiji na ovaj aksiom izgrađena je ideja pojedinca: on je ljubazan u svojoj biti i posjeduje urođeni teret za dobro.

Pozitivna psihoterapija temelji se na dubokom uvjerenju da su svi ljudi obdareni potrebnim sposobnostima da u potpunosti uživaju u sretnom životu. Svatko ima pristup neiscrpnim životnim mogućnostima za osobni rast i pojedinačno otkrivanje.

Pezeshkian je tvrdio da pojedinac može biti predstavljen u obliku mina ispunjenog draguljima. Jedan od zadataka pojedinca, koji vodi do osobne samospoznaje, je potraga za skrivenim blagom, uzdizanjem iz dubine ljudske duše i demonstriranjem svemira u obliku primjene prirodnih sposobnosti i talenata. Pezeshkian smatra da je ispunjenje individualne životne misije osnova za životno zadovoljstvo.

Kratkoročna pozitivna psihoterapija ima neosporne prednosti, uključujući dostupnost svim dobnim kategorijama i društvenim skupinama. Edukacija za samopomoć i sustavni pristup psihoterapiji privlače sve više subjekata na metode iz različitih stručnih područja. Načelo jednostavnosti i svestranosti pruža mogućnost da se koncept Pezeshkiana bez psihološkog obrazovanja lako primijeni svima u svakodnevnom životu u teškim životnim trenucima.

Vrijednost ove metode psihoterapije je razmatranje problema sa stajališta transkulturnog pristupa. Psihoterapeut koji prakticira ovu metodu trebao bi imati posebnu osjetljivost i poznavanje različitih kulturnih obilježja i specifičnosti duhovnih razlika naroda svijeta. Izvanredno životno iskustvo pojedinaca i cijelih nacija nije sporno, već prihvaćeno. Poštuje se duhovna atmosfera i specifičnost okruženja u kojem je pojedinac rođen i odrastao, a ne kao predrasuda. Transkulturni pristup temelji se na koncentraciji, sličnosti ljudske rase, a ne na njezinim razlikama.

Filozofija pozitivne psihoterapije sveobuhvatno analizira pojedinca u procesu njegovih modifikacija. U tijeku psihoterapije ključna su pojedinačna biološka svojstva, psihosocijalni aspekti i duhovne kvalitete pojedinca. Ovaj pristup doprinosi stjecanju unutarnjeg integriteta.

Primjena Pezeshkianovog koncepta nije ograničena na terapiju i psihološko savjetovanje, već se proteže i na druga primijenjena područja. Njegove ideje su vrlo učinkovite u organiziranju i provođenju treninga te u poslovnom upravljanju.

Mnoge psihoterapijske metode usredotočene su na patološke poremećaje ličnosti, bolesti i probleme pojedinca. Kratkoročna pozitivna psihoterapija usredotočuje pažnju na proces interakcije klijenta s terapeutom na individualni potencijal kao primarnu i ključnu točku njegovog iscjeljivanja.

Pozitivna psihoterapija vidi uzrok nastanka osobnih problema u nerazvijenim i depresivnim sferama duhovne interpersonalne komunikacije. Suzbijanje pojedinih područja interpersonalne interakcije dovodi do pojave sukoba i drugih životnih poremećaja.

Pozitivna psihoterapija temelji se na tri glavna principa: nada, ravnoteža i samopomoć. Princip nade usmjeren je na resurse pojedinca. To vam omogućuje da razumijete svoje sposobnosti, da preuzmete odgovornost za ono što se događa u vašem osobnom životu za sebe. Princip ravnoteže smatra život i osobni razvoj u četiri aspekta, kao što su tijelo, odnosi, postignuća i budućnost. Suština ovog načela leži u želji da se oživi njihova prirodna harmonija. Načelo samopomoći može se predstaviti na slici modela u 5 koraka. Koristi se kao strategija usklađivanja, osobne prilagodbe i razvoja.

Fokus na razvoj i budućnost je neporeciva prednost metode pozitivne terapije. On podučava kako educirati budućnost prihvaćajući okolnosti sadašnjosti. Prihvaćanje apsolutne odgovornosti za vlastiti život omogućuje svakom pojedincu da poduzme konkretne akcije kako bi preobrazio svoju stvarnost.

Važno načelo pozitivne psihoterapije također se smatra načelom originalnosti, osobnosti. Život se ne sastoji od uzoraka. Raznovrsnost i raznolikost izvora ljudske sreće temelji se na korištenju i uživanju onoga što je dostupno u određeno vrijeme, a ne na mogućem.

Pozitivna psihoterapija je jedan od načina na putu uravnoteženja života i sklada. Podučava pojedinca kako postati autorica vlastitog života. Međutim, pozitivan smjer ne znači tumačenje svemira kroz prizmu "ružičastih naočala".

Pozitivan smjer kao metoda psihoterapije osmišljen je kako bi pomogao pojedincu da se ne izgubi tijekom događaja koji se brzo razvija.

Psihosomatika i pozitivna psihoterapija

Životni tijek pojedinca niz je događaja obilježenih osobnim sudjelovanjem pojedinca, percepcijom, procjenom i odgovorom. Odgovor pojedinca kombinira određeni skup radnji u određenoj situaciji, iskustvo onoga što se dogodilo. Životni događaji su promjene okolnosti ili nove konfiguracije odnosa drugih, poremećaji u provedbi životnih strategija i ciljeva, neispunjene želje i potrebe, neispunjeni snovi, slom nada. Koračajući na linije stresa, sukoba i problemskih situacija, ući u životne krize, pojedinac može postati žrtvom dugotrajnih stanja psiho-emocionalnog stresa i društvene dezadaptacije.
Budući da su tijelo i duša ličnosti nerazdvojni integritet, psihološki stres često postaje uzrok tjelesnih tegoba. S druge strane, takva kršenja utječu na psihu pojedinca. U stvarnosti brzog modernog života, subjekt manifestira mnoge psihosomatske poremećaje, koji se eliminiraju samo kroz razumijevanje tjelesnog "jezika" psihe. Često tijelo, kroz procese koji se u njemu odvijaju, može manifestirati emocije kroz jezik osjetila, na primjer, izražavanje straha, očaja, potištenosti, radosti. Istodobno se mentalni procesi otkrivaju "jezikom organa". Na primjer, mentalni procesi mogu se izraziti crvenilom lica, drhtavicom, bolovima u leđima ili osipom na licu.

Razlog povezanosti u prvome slučaju između prvobitnog incidenta i njegove posljedice ne postoji. Fiziološke i mentalne reakcije su različite manifestacije unutarnjeg stanja pojedinca.

Pezeshkian je u svojim spisima potkrijepio vezu između psihosomatike (fizičke slike mentalnog života subjekta) i pozitivne psihoterapije.

Pezeshkianov pozitivan pristup obuhvaća sve mentalne bolesti, psihosomatske i somatske bolesti. Takav pristup ima za cilj uzeti u obzir simptome i dinamiku bolesti, zajedno sa značajnim aspektima za svakog pojedinca.

Metode pozitivne psihoterapije

Glavni cilj pozitivne terapije je transformacija pacijentovih uvjerenja o vlastitoj bolesti i potraga za novim mogućnostima za unutarnje rezerve u borbi s bolešću. Budući da je temelj mnoštva mentalnih i psihosomatskih bolesti sukob, promjena stajališta o simptomima omogućuje psihoterapeutu i, u skladu s tim, pacijentu da ima različitiji pristup konfliktnim situacijama.

Prema konceptu pozitivne terapije, odgovor na sukob u bilo kojem pojedincu izražen je kroz četiri glavna područja rješavanja sukoba - tijelo, aktivnost, kontakt i fantazija.

Pozitivna psihoterapija je dinamična i kratkoročna, može se usmjeriti i na pomoć pojedincu i na obitelj u cjelini.

Pozitivna obiteljska psihoterapija temelji se na pronalaženju rješenja kroz osobno iskustvo sudionika terapije. Kupci sami rješavaju vlastite probleme, a da to ne primjećuju. Sesije psihoterapije pomažu otkriti kako se svaki član obiteljskih odnosa želi promijeniti. Uz to, vrlo je važno za klijente razumjeti glavne točke, koje su unutarnji resursi koje članovi obitelji mogu koristiti u određenoj situaciji i koje je željeno stanje sustava obiteljskih odnosa u koje su usmjereni njihovi članovi i za koje su pristali surađivati ​​s psihoterapeutom.

Pozitivna obiteljska psihoterapija u svom arsenalu sredstava za pomoć obitelji koristi razne priče, parabole, priče, mitove, priče. Svrha priča koju je rekao terapeut nije samo moraliziranje, već i kontakt s primjerom situacije u mašti. Priče igraju ulogu zrcala, modela, posrednika između klijenata i psihoterapeuta.

Ključni koncept pozitivnog pristupa u obiteljskom savjetovanju je “koncept”. Pojam se odnosi na emocionalne i kognitivne konfiguracije koje postavljaju pojedinca kao uzorak interpretacije stavova prema vlastitoj osobnosti, prema drugim pojedincima, prema okolišu.

Pozitivna psihoterapija i vježbe usmjerene su na pomoć klijentu da shvati da je potrebno živjeti vlastitu stvarnost (positum) kako bi njegov život postao jači, svjetliji, donosi zdravlje, poštovanje i prihvaćanje vlastite jedinstvenosti.

Tehnike pozitivne psihoterapije

Pozitivan pristup terapiji ima jasan algoritam i omogućuje korištenje različitih tehnika i metoda, uključujući tehnike iz srodnih područja. Primjerice, govorne tehnike, metodologija pitanja-odgovora, upitnik trenutnih sposobnosti, elementi likovne terapije, tehnike vizualizacije itd.

Pozitivna psihoterapija u svom arsenalu ima sljedeće, svojstvene samo njezinim specifičnim tehnikama i terapeutskim područjima: standardizirani prvi intervju, korištenje prispodoba, priča, izreka, mitova i poslovica, epova, transkulturni pristup, pozitivno simbolički orijentirana interpretacija, obrazac sukoba za razumijevanje problema klijenata, ravnotežni obrazac sposobnosti razumijevanja, obrade mikro i makrotrauma, ravnotežni obrazac sposobnosti ljubavi.

Tehnika pozitivne psihoterapijske prakse obično ima pet razina: udaljenost od konfliktne situacije i njezin razvoj, situacijsko odobravanje i verbaliziranje, povećanje granica životnih ciljeva.

Pozitivne psihoterapijske vježbe i tehnike u tom smjeru ne zahtijevaju maksimalan napor i ne troše puno vremena, već zahtijevaju određeno znanje i posebnu osjetljivost od terapeuta.

Tehnike pozitivne psihoterapije prikladne su za rješavanje svih vrsta problematičnih pitanja, od osobnih sukoba, međuljudskih odnosa i završavanja rada psihosomatskim bolestima. Oni pružaju priliku da se otkriju uzroci specifičnosti klijentove reakcije ponašanja, omoguće vam da ih razumijete. Pozitivan pristup terapiji prisiljava klijenta da problemsku situaciju promatra s potpuno nove točke gledišta, često nasuprot onome koji je izvorno bio.

Uz pomoć pozitivnih terapijskih tehnika, klijent uči pronaći rezerve i druge životne ciljeve.

Pogledajte videozapis: Interaktivni pristup. Pozitivna autosugestija - Prirodna psihoterapija. Koleno. Išijas. (Kolovoz 2019).